Posted by Unknown on kolovoza 28, 2017 | No comments
Bili smo kolege na faxu, kretali se u istom društvu. Stalno neke trzavice između nas da su i kolegepočele da nas zezaju. Izlazak. Pijanka. Nas dvoje izađemo, malo se ljubili, rekao mi puno lepih stvari šta je mislio o meni i to je bilo to. Osim što su nas u društvu zezali, nas dvoje to nikada spomenuli
nismo. Inače, on zgodan, lep, retko bi otišao sam kući (najlepše rečeno). Ne želim zvučat umišljeno, ali i ja lepo izgledam i držim do sebe. Ali, čuvam se za "pravoga" i on to zna. Sledeće godine iza toga sam otišla da radim u inostranstvo.
On isto otišao iz grada. Srećemo se (kratko i slučajno) nakon pune 3 godine. Ljudi moji koji osećaj,
evo dok pišem, još mi srce drhti! Te zagrljaje i sjaj u očima nikada zaboraviti neću! Po polasku ga krenuh poljubiti u obraz, kad "slučajno" se izmakne i poljubac - u usta. Čemu to, A., kad znam da ih imaš bar 5 na "standby"...
0 komentari:
Objavi komentar