Teška situacija u našoj državi natjerala me je da odem u Njemačku da skupljam njihova govna, perem njihove guzice kako bih obezbijedio i sebe i svoje roditelje.
Prošle godine me je mama pozvala i rekla da je tata bolestan i da hitno dođem kući, ako je ikako moguće avionom.
Obzirom da sam ga ostavio bolesnog, nešto mi je govorilo da ga živog neću vidjeti i da je preminuo. Uhvatio sam prvi avion i krenuo kući. Kada sam došao u selo već je dvorište bilo prepuno komšija, rodbine, prijatelja, sumnje i osjećaj koji sam imao su se potvrdile. Tata je preselio na drugi svijet. Taj osjećaj tuge će me pratiti dok sam živ.
Zbog prokletog novca sam morao ići od njega u daleki grad i nisam bio tu kada sam mu bio najpotrebniji, kada sam mu bio potrebniji od bilo kakvog novca KADA SAM TREBAO BITI TU DA ME GLEDA I DA JA NJEGA GLEDAM.
Na žalost ponovo sam u Njemačkoj, radim, crnčm a moja mati živi sama u selu, pati za tatom, pati za mnom, tuguje svoj život. Proklet bio ko je izmislio novac!!!!!!!!
Nema komentara:
Objavi komentar